NIJE STVAR U BOJI, NEGO SVIJESTI
10 Lis 2009
- Detalji
- Kategorija: Metafizika
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 12692
MOGU NAS ZAVADITI I ZAVLADATI NAMA U GLOBALNOJ TIRANIJI ILI MOŽEMO ODBACITI ETIKETE I KONCEPTE TJELESNE SVIJESTI O TOME TKO SMO I OKUPITI SE U JEDINSTVU KAKO BISMO OSIGURALI STVARNU PROMJENU, A NE LAŽNU VERZIJI KOJU PRODAJE BARACK OBAMA
Ovo pišem iz Južnoafričke Republike, zemlje koju sam posjetio mnogo puta u posljednjih deset godina, i mogu vam reći da su velike nade i snovi za većinu ljudi koji su pratili izbor Nelsona Mandele prije 14 godina odavno otišli u povijest. Njegov koncept 'dugine nacije' više ne postoji, ako je ikada i postojao. To je zemlja, i kontinent, s razornim problemima, i ne može se za sve okriviti kolonijalna vladavina i izrabljivanje od strane transnacionalnih korporacija. Za mnoge može. svakako, ali daleko od toga da može za sve. Godinama sam opširno pisao o načinu na koji su Afriku pustošile iluminatske obitelji tijekom i nakon okupacije od strane europskih sila i, u novije vrijeme, Sjedinjenih Država, Kine i drugih. Ali cijelu priču nije moguće zaokružiti dok se ne uključi zapanjujuća i neshvatljiva korumpiranost i nesposobnost crnih vođa širom Afrike koji su donijeli neizreciv jad narodima koje, kako tvrde, predstavljaju.
Ti 'vođe', često samoproglašeni, nisu tu kako bi služili svom narodu; to im je zadnje na pameti u njihovoj okrutnoj jagmi za vlasti. Njihov pravi motiv je kontrolirati mrežu financija, uključujući inozemnu pomoć, puniti svoje džepove nauštrb groteskno siromašnih; dobivati nagrade' od zapadnih korporacija i vlada za to što dopuštaju i podržavaju izrabljivanje vlastitog naroda; zadovoljiti svoju želju za moči i kontrolom i izravnati račune u plemenskim sukobima koji često traju stoljećima, pa i duže. Uobičajena predodžba o Africi onih koji ovdje nikada nisu bili ili onih, poput Oprah Winfrey, koji dolaze radi vlastite promidžbe, jest ona o potlačenom narodu koji se bori da prevlada posljedice kolonizacije, klime i nedostatka resursa kao što su novac i hrana. Jadna Afrika, kako strasno! - uobičajena ie percepcija. U tome ima istine, ali daleko od toga da je to cijela priča, Jako daleko. Prije svega, Africi ne nedostaje 'resursa'. Ona ie izvanredno resursima bogat kontinent, sasvim sposoban prehraniti se i pružati svom narodu pristojan, pa čak i divan život.
To se ne čini zato što su iluminatske porodice koje stoje iza kolonijalnih sila jednostavno zamijenile svoju kontrolu kroz kolonijalnu vladu kontroom kroz korporacije, banke i duboko, duboko korumpirane afričke vođe i njihov birokratizam. Odnosno, što su korumpiranije to bolje, jer će u tom slučaju dopustiti da se narodu nametne bilo kakva razina užasa i nepravde u zamjenu za bogatstvo i status. Istinski zli i poremećeni Robert Mugabe u Zimbabveu preko puta ovdašnje granice očigledan je i ekstreman promjer.
Zavladao je zemljom koja je bila žitnica afrike dok se zvala Rodezija, pa čak i prvih godina dok se zvala Zimbabve, i pretvorio je u pustoš u kojoj njegov narod, crni narod, sada doslovno umire od gladi i bolesti kao što je kolera i živi u vlastitom izmetu.
I dok su njegovo nasilje, zastrašivanje i fašizam gurnuli u ponor njegov narod, on je postao fantastično bogat nauštrb svog na uštrb svog napaćenog stanovništva, a ostatak crne Atrike većinom u vezi s time poduzima malo ili ništa. Danas je inflacija u Zimbabveu 231 milijuna posto, dok Mugabe nastavlja živjeti privilegirani život i svoje golemo bogatstvo čuva u inozemstvu. Mugabea su na vlast dovelo iluminatske obitelji, posebno kroz manipulacije Henrya Kissingera i njegovog pomoćnika lorda Carringtona, dugogodišnjeg predsjednika grupe Bilderberg i britanskog ministra vanjskih poslova u vrijeme kad je Mugabe 1980. postavljen za diktatora, oprostite prvog izabranog crnog predsjednika".
Ranija vlada bijele manjine bila je osuđivana kao rasistička u kampanji za nametanje Mugabea. ali rasizam vrijedi za obje strane. Naivnost u pogledu rasizma među takozvanom liberalnom ljevicom nije ništa manje nego djetinjasta. Pravilo je jednostavno: možete biti rasist samo ako ste bijelac. Pa, to je to,
Tako židovski ekstremisti mogu tvrditi da su 'Božji izabrani narod' i iznad svih drugih rasa. i to je u redu i prihvatljivo. Ali ako bijelac kaže isto o svojoj rasi on je 'bijeli supremacist' i treba ga osuđivati svakom prilikom. U čemu je razlika.? Ni u čemu, osim u načinu na koji se to doživljava i promiče.
Bilo da se radi o uvjerenju u nadmoć Židova, bijelaca, crnaca. Azijaca ili nebesko-plavo-krvavoružičastih, meni je to sve isto obične budalaštine. Odrastite svi skupa, odgovaram ja.
Ali zašto bi bijeli ljudi bili jedini rasisti na svijetu? Zašto, na primjer, kanadska Komisija za ljudska prava, jedna nevjerojatno rasistička organizacija, nikada nikoga nije optužila prema svojim apsurdno ekstremnim zakonima o rasnoj mržnji, a da nije bio bijelac?? Muslimanski ekstremisti u Kanadi mogu govoriti što god ih volja i Komisija će gledati na drugu stranu, rukama prekrivši uši. Ali ako ste bijelac, bolje vam je da pazite na svaku riječ ili ste gotovi! Rasizam je rasizam - ne dolazi u jednoj boji zvanoj bijela.
Afrika je nevjerojatno rasistički kontinent, s plemenima koja se bore protiv drugih plemena do slovno i politički. Još jedan razlog zašto su ovdašnji politički vođe, rijetko predstavnici cijelog naroda, leži u tome što je Afrika još uvijek izuzetno plemenska - rasistička po prirodi. Samo zato što su različita plemena, koja su u to uključena, sva crnačka nisu ništa mame rasistička.
To se još uvijek temelji na istim bolesnim kriterijima genetske povijesti. Postoji predodžba o idiličnoj Africi i Sjevernoj Americi prije dolaska bijelaca. U nekim stvarima, samo nekim, to bi mogla biti istina, ali namjerno se zaboravlja da su se atrička i indijanska plemena međusobno ubijala i masakrirala samo zato što su iz različitih plemena.
U stvari to neprijateljstvo i nasilje među njima omogućilo je europskim silama da tako lako ušetaju i preuzmu vlast. A plemenski ratovi, politički i stvarni, u Africi traju još i danas. Kad je crni narod iz Zimbabvea pobjegao preko granice u Južnoafričku Republiku bježeći od Mugabeove tiranije mnoge su zlobno napali, zlostavljali i ubili oni koje zapadni liberali doživljavaju kao njihovu 'crnu braću' u "slobodnoj Južnoafrićkoj Republici".
Ali kao crnu braću doživljavaju ih crni rasisti plemenskog mentaliteta, od kojih su neki odmah sa druge strane ceste od mjesta na kojem se sada nalazim. Izbjeglice iz Zimbabvea bili su pripadnici drugog plemena i zato su ih ekstremni Zului i drugi tretirali, i još uvijek tretiraju, kao neprijatelje.
Sjećam se da sam telefonski razgovarao o tome s mojim dobrim prijateljem i Credom Mutwom, šamanom plemena Zulu, koji je bio očajan zbog takvog bezumlja. Pokušao je napadačima ukazati na činjenicu da su njihove mete zapravo izvorno bili Zului, koji su davno odselili na sjever u današnji Zimbabve.
Kako je sve to jadno! Muka mi je od tog jednostranog rasizma koji prevladava širom svijeta, u kojem ste rasist isključivo ako ste bijelac. Rasizam možete naći u svim narodima, kao što i one koji nisu rasisti možete naći u svim narodima. Razliku ne čini boja nego svijest. Osviješteni ljudi tijelo vide onakvim kakvo i jest - nebitnim kad se radi o međusobnom prosuđivanju.
Neosviješteni ljudi smatram da je genetska povijest tijela zbog nečega važna, a isto vrijedi za neosviještene bijelce, crnce. Židove, bilo koga. Oni koji druge promatraju kroz rasu i boju umjesto kroz karakter očigledno su zarobljeni u onome što ja zovem 'tjelesna svijest' ili um'. To filtrira svu stvarnost kroz pet osjetila i zato oni postaju opsjednuti tijelom u načinu na koji promatraju sebe i sve druge. Zato je neosviještenim ljudima tijelo glavno sredstvo za identifikaciju i sliku o sebi, dok je osviještenim ljudima nebitno za način na koji sagledavamo jedni druge. Sve je to važno zbog toga što živimo u mahom neosviještenom svijetu, zbog čega je ovaj planet takav kakav je. A to kakav je može se. u osnovi, sažeti u jednu riječ - glup.
Globalno društvo može biti tako glupo zato što su njegovi ljudi u golemoj većini neosviješteni i zato prepušteni na milost i nemilost softverskih programa tijela i uma koje samo svijest može pobijediti. Zbog toga su ljudi tako predvidljivi, koje god 'rase', 'boje' ili 'vjere bili. U Južnoafrićkoj Republici pod režimom apartheida postojala je bjelačka vladajuća klasa koja je tiranski kontrolirala i zlostavljala crnačku većinu (i one bijelce koji su se protivili apartheidu).
Danas. 14 godina nakon što je apartheid završio a Južnoafrička Republika postala „slobodna“, postoji crnačka vladajuća klasa koja tiranski kontrolira crnačku većinu i bijelu manjinu. Boja onih koji su na vlasti možda se promijenila, ali ne i svijest. Južnoafrička Republika zamijenila je diktaturu bjelačke manjinske vlade diktaturom Afričkog nacionalnog kongresa - ANC-a.
U stvari, ANC je postao toliko korumpiran da njegovi članovi sada masovno odlaze i stvaraju alternativu pod nazivom Narodni kongres ili Cope. Potencijal za nasilje dok guzonje iz ANC-a budu nastojali zadržati svoju diktaturu kada dođu izbori bit će ogroman. Južnoafrićku Republiku slave kao 'slobodnu demokraciju' personificiranu nasmijanim licem Nelsona Mandele, ali Južnoafrička Republika danas nije demokracija ništa više nego što je bila pod apartheidom, jer kada samo jedna stranka. ANC, ima ikakve izglede za formiranje vlade, od kakve je koristi glasanje?
Sve što trebate učiniti kako biste postali predsjednik ove zemlje je osigurati si bez milosti vodeći položaj u ANC-U. Narod u tome nema nikakvu ulogu, pa tako nema nikakvu ulogu ni u biranju svoga vođe. Ono što tada dobivate su vođe poput bivšeg predsjednika Thaba Mbekija i njemu sličnih, koje pokreće isti softver kao i političke oportuniste i prodane duše širom svijeta - crnce, bijelce, ili koje god boje želite. Na svoj red čeka još jedan od te vrste po imenu Jacob Zuma, čovjek koji kaže da se možete zaštititi od AIDS-a tako što ćete se istuširali nakon seksa i da narod Južnoafričke Republike treba naučiti da se boji Boga.
Ali kada korumpiranost ili nepravde takvih ljudi razotkrije bijelo stanovništvo, čak i oni s besprijekornom prošlošću suprotstavljanja apartheidu uz velike osobne žrtve, jednostavno ih se proglašava 'rasistima'. To je vrlo često posljednja obrana hulja i korumpiranih. Politički oportunizam, težnja za vlašću i opsjednutost kontrolom nisu boja, one su softverski program. To ie ne dostatak svijesti. Tako je bjelačka politička nadklasa (iznad bijelaca kao i crnaca za vrijeme aparthejda) postala crnačka politička nadklasa (iznad crnaca kao i bijelaca nakon apartheida) i malo se toga promijenilo, osim kozmetički i u načinu na koji globalni mediji šire opsjenu.
Bjelačka diktatura nad crnom većinom = rasistička tiranija. Crnačka diktatura nad crnačkom veći¬nom = slobodna demokracija. To je jedan od razloga zašto ogroman broj crnaca širom Južnoafričke Republike živi u krajnjoj bijedi dok crnačka nadklasa živi bogato i privilegirano. Za vrijeme apartheida činilo se da su grozne sirotinjske barake Souvta, naselja namijenjenog crncima u blizini Johannesburga, svake večeri bile na dnevniku kao simbol rasne nepravde. Ali kad sam zadnji put bio u Sowetu prije dvije godine i dalje su postojale barake i potleušice od valovitog lima od kojih vam se smuči kao što ih ima širom zemlje.
Postoje slučajevi, od kojih sam jedan osobno vidio potkraj 1990-tih, da je ANC-ova diktatura natjerala ogroman broj crnačkih stanovnika sirotinjskih četvrti da se presele kako bi njihovi glasovi vrijedili u jednom od malobrojnih izbornih okruga gdje ANC nije imao zajamčenu pobjedu.
Ne, nije stvar u boji, stvar je u svijesti. Bez svijesti programi uma samo se ponavljaju bez obzira na boju gena. U današnjoj „slobodnoj“ Južnoafričkoj Republici jedno i pol desetljeće otkad je mendela došao na vlast kako bi formirao svoju duginu naciju stvarnost je ovakva;
- U AIDS-om poharanoj Južnoafrićkoj Republici svakih 12 minuta siluje se jedna žena, tako da je taj broj puno, puno veći koristite li privatne podatkeumjesto vladinih namještenih statistika. Neki od vodećih kriminologa u zemlji osudili su veo tajnosti koji uvijek okružuje pripremu Južnoafričkih statistika o kriminalu kao pretnju demokraciji. Ali, s druge strane kojoj to demokraciji?
- Službeno se dogodi 50 uboistava dnevno, tako bi ih moglo biti 89 prema brojkama vijeća za medicinska istraživanja. Izvještaj Nedctor projecta zaključuje: Južnoafrička Republika i Južna Afrika vjerojatno su najubilačkija društva na Zemlji, čak i uz vjerovatno nepotpuno prijavljivanje.
- Izvještaj Svijetskog ekonomskog foruma kaže da je južnoafrički organizirani kriminal manji samo od kolumbijskog: policija procjenjuje da oko 1200 ekstremno dobro financiranih i vrhunsko naoružanih kriminalnih organizacija koje djeluju u Južnoafričkoj Republici nikada nije uhićen.
Druge brojke navode na zaključak da se zapravo zločini u svim kategorijama ništa s tim u vezi. Prema južnoafričkim novinama The Times:
zapanjujućih 427.319 policijskih slučajeva ostaje neriješeno, mnogi zato što se rad na ključnim dokazima kao što su DNK, balistika, krvni testovi i drugi forenzićki materijali koji povezuju zločince sa zločinom ne obavlja. Ta brojka uključuje 183.988 zločina ubojstva, pokušaja ubojstva, silovanja i fizičkog napada... Forenzički rad za daljnjih 780.000 slučajeva koji su stigli do suda može potrajati do godinu dana, izazivajući odgađanje tih slučajeva ili čak odbacivanje.
Prošle su godino razbojnici ubili reggae zvijezdu i jednog od najpoznatijih južnoafričkih glazbenika Luckya Dubea u jednoj od nevjerojatno broj¬nih otmica automobila koje se u ovoj zemlji dogode svake godine. Lucky Dube bio je, ubili su ga crni razbojnici. Da, bjelačka manjina često je na udaru konstantnog kriminala i nasilja, ali kod većine ubojstava crnci ubijaju crnce. Nije stvar u boji; nego u svijesti. Diljem afričkog kontinenta u međuplemenskim sukobima crnci masakriraju cr¬nce u nevjerojatnim razmjerima, kao što je slučaj s beskrajnim građanskim ratom' u Kongu i u zlu koje se zove Darfur, na jugu Sudana.
Vidimo kako malu djecu koriste kao vojnike, prisiljavajući ih da ubijaju i budu ubijeni, luđaci koji provode svoju volju nad narodom pod prijetnjom uboj¬stva i sakaćenja.
Afrička međuplemenska masovna ubojstva 1994. odnijela su milijun života u Ruandi i stotine tisuća u Burundiju godinu ranije. Burundi je među deset najsiromašnijih zemalja u svijetu, a što se poduzima? Međuplemenska masovna ubojstva. Nemojte mi pričati da je rasizam samo bjelačka bolest.
Da, neke se dobre stvari događaju u Africi i mnogi dobri ljudi svih rasa pokušavaju ih raditi, ali vrijeme je da se prizna i druga sirana jer ignoriranje te istine razara ovaj kontinent iz sata u sat. Neosviještena crnačka nadklasa Africi na¬meće vlastiti program pohlepe i korupcije, često po nalogu svjetske nadklase, iluminatskih obitelji koje su stajale iza trgovine robljem.
Čujem da se robovlasništvo osuđuje, i to sasvim opravdano, ali tako često to dolazi od crnačke nadklase koja svoje bogatstvo i navodni status osigurava ropski služeći obiteljima koje su vodile trgovinu robljem. I, da ne zaboravimo, mnoge od robova koji su bili brodovima odvođeni iz Afrike hvatali su drugi crnci, iz drugih sela i plemena, radeći za trgovce robljem.
Prošlosl i sadašnjost nisu crno-bijela priča kakvom nam ih stalno prikazuju i vrijeme je da ljudi odrastu i s tim se suoče. Istu crnačku nadkladu vidimo u Sjedinjenim Državama, s tipičnim predstavnicima kao što su Oprah Winfry, Jasse Jackson, Barack Obama i njegova supruga Michelle.
Takvi ljudi stalno govore o rasizme i nedostatku prilika zbog rase, dok je Oprah Winfrev miliiarderka, Obama je izabran za predsjednika Sjedinjenih. Država, njegova supruga je direktorica bolnice i zarađuje preko 300.000 dolara godišnje. Žive u palači vrijednoj 1,6 m dolara s vinskim podrumom za tisuće boca. Hej, kakav strašan primjer nedostatka prilika zbog rasizma. Crnačka nadklasa u Americi koja kuka o rasizmu i ropstvu nema ništa više veze s crnačkom sirotinjom u njihovoj zemlji ili Africi nego John McCain ili George Bush.
U stvari, Obama ima stravičnu prošlost podržavanja javnih ugovora u korist svojih prijatelja, vlasnika stambenih zgrada i političkih donatora poput sadašnjeg zatvorenika Tonya Rezkoa, koji je ukrao milijune dolara poreznih obveznika u Chicagu uz Obaminu podršku, i izrabljivao svoje pretežno crne stanare uz nečovječnost koja se ne da shvatiti.
Michelle Obama bezočno je lagala o svojim korijenima iz crnačke radničke klase, a odrasla je u vrlo udobnom domu, daleko privilegiranijem od mog. Ali. što onda? Nastavi sa svojim životom i nemoj kukati ih izmišljati svoju navodnu oskudicu. U stvari, prema izvrsnoj knjizi Webstera Tarpleya Barack H. Obama. (The Unauthorised Biography), ovo je jedna od uloga Michelle Obama kao nevjerojatno dobro plaćene bolničke direktorice (plaća joj se utrostručila u trenutku kad joj je muž izabran za senatora):
Michellin posao je da bude izbacivačica ili vratarka Bolnice Sveučilišta u Chicagu, koja je smještena blizu ruba crnačkog geta. Problem s kojim se suočava... uprava... je to što previše bolesnog i umirućeg siromašnog crnog stanovništva dolazi na hitni prijem, u očajničkom pokušaju da dobiju nekakav tretman. Michellin posao je da odbija te siromaštvom pogođene crne ljude natrag u geto da tamo umru u neuglednim čekaonicama slabo opremljenih ordinacija ili sumornim nižerazrednim klinikama. Njene kvalifikacije za laj posao bile su daje morala biti crna, i morala je biti okrutna, bez i najmanjeg traga rasne solidarnosti kojom se licemjerno razmeće u javnosti veći dio svog života.
Obame nisu nikakav svijetli primjer za crnački narod. Novi predsjednik ih iskorištava i izrabljuje za svoj uspon kroz crnačku nadklasu koja služi bjelačkim obiteljima koje kontroliraju sustav. Siguran sam da ljudi poput Beyonce, repera Jay-Z-a' i njima slični također ne misle ni o čemu drugom nego a nevoljama njihove crne braće i sestara u sirotinjskim četvrtima američkih gradova dok se nakićeni šepure pred kamerama bjelačkih medija.
Credo Mutwa američku crnačku nadklasu naziva 'bijeli ljudi u crnim tijelima! Oni služe i prostituiraju se istom sustavu i mreži obitelji koje su stajale iza trgovine robljem koju toliko vole spominjati. Nema veze što smo prodali duše sustavu koji ie izrabljivao našu 'afričku braću i sestre', mi smo crnci i zato smo izrabljivani, potlačeni i osiromašeni do zadnjih deset milijuna dolara. Nije stvar u boji, nego u svijesti.
U čemu je razlika između siromašnog bijelca, crnca ili Hispanoamerikanca? U boji kože - ničem drugom. Svi su oni siromašni i obespravljeni, to je ono što ih ujedinjuje. U čemu je razlika između bogatog i privilegiranog bijelca i bogatog i privilegiranog crnca? U boji kože - ničem drugom. Svi su oni bogati i privilegirani, to je ono što ih ujedinjuje.
Rasizam je još jedno sredstvo koje elita koristi kako bi podijelila mase i njima vladala. Umjesto da govorimo o crnačkom siromaštvu, trebamo govoriti o siromaštvu. Umjesto da govorimo o prilikama za manjine, trebamo govoriti o prilikama za sve, bez obzira na boju i vjeru, i to bi se trebalo temeljiti na osobnoj inicijativi i sposobnostima, a ne na boji, bez. obzira koja bila. Da, postoje rasisti bijeli rasisti, crni rasisti, židovski rasisti, arapski rasisti, kineski rasisti i tako dalje. Ali pravi razmjeri toga uvelike su napuhani radi političkih i financijskih ciljeva.
Zaboga, sada imamo crnog predsjednika Sjedinjenih Država. a ipak državu u cjelini još uvijek optužuju da je 'rasistička'. Oni koji nisu u crnačkoj nadklasi (koja je stanje uma, ne samo bogatstvo) ili bjelačkoj nadklasi (ista stvar) moraju se ujediniti u svijesti i shvatiti da smo svi Jedno. Prividne podjele tjelesne svijesti opsjene su porobljenog uma.
Sile na vlasti očajnički nas žele dijelili naglašavajući rasu, dok istovremeno tvrde da su protiv rasizma, a to će raditi još i više s Obamom kao predsjednikom jer on želi podjele, ne jedinstvo, i vodi zemlju prema sukobu s Kinom u Africi u službi svog „pravog uma“, Zbigniewa Brzezinskog koji, zadnji put kad sam provjerio, nije bio crnac.
Oni koji su dovoljno osviješteni da vide kroz veo obmane moraju se udružili i odbaciti rasne etikete koje se lijepe na ljudsko stanje. Moramo zahtijevati slobodu, jednake prilike, poštenje i pravdu za sve ljude, ne samo za ovu ili onu rasnu skupinu. Oni rade ono što su oduvijek radili – stvaraju prividne strane i zatim ih guraju u međusobne sukobe, uz prevarante poput Obame koji jedva čekaju da budi sluge u izrabljivanju onih koje zovu svojim narodom.
Imamo mogućnost izbora bez obzira na našu boju ili genetsko podrijetlo. Mogu nas zavaditi i zavladati nama u globalnoj tiraniji ili možemo odbaciti etikete i koncepte tjelesne svijesti o tome tko smo i okupiti se u jedinstvu kako bismo osigurali stvarnu promjenu, a ne lažnu verziju koju prodaje Obama. Ali želimo li učiniti ovo drugo moramo stalno imati na umu. „Nije stvar u boji, nego u svijesti".
Comments powered by CComment