Split postaje Venecija, a Zagora se pretvara u Saharu!
28 Pro 2009Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Prirodne znanosti
- Kreirano: Ponedjeljak, 28 Prosinac 2009 18:18
- Napisao/la Miro-sinj
- Hitovi: 27370
Konferencija o klimi u Kopenhagenu pokazala je da smo bili preoptimistični. Situacija je mnogo teža negoli smo mogli uopće pretpostaviti. Za Dalmatince, ali i cijeli Balkan koji se naslanja na Sredozemlje, prognoze su vrlo sumorne.
Najnovije spoznaje su da se Sahara polako i nezaustavljivo širi prema sjeveru, pa u tom smislu i Dalmacija bi, nažalost, mogla postati pustinja.
Kazala je to za Slobodnu Dalmaciju iz Kopenhagena prof. dr. Nataša Markovska, članica Istraživačkog centra za energetiku Makedonske akademije znanosti, kao i Međuvladina panela za klimatske promjene pri Ujedinjenim narodima (IPCC-a), čija su upozorenja još nedavno kritizirali da su prekatastrofična i nepotrebno plaše svijet.
Staklenički plinovi
Ako se nastavi dosadašnji trend onečišćavanja atmosfere stakleničkim plinovima, upozoravaju iz Kopenhagena, najcrnje prognoze govore da bi uskoro prosječne temperature mogle porasti čak između 4,9 i 6,1 Celzijev stupanj.
GRB-ovi (gamma-ray bursts, praskovi gamma-zraka) su izvanredno sjajni bljeskovi koji u spektralnom području gama-zračenja otprilike jednom dnevno, u trajanju od 30 milisekundi pa do 1000 sekundi, "obasjaju" nebo sjajem većim od ostatka svemira. Otkriveni su 1967. od strane špijunskih satelita i već dugo predstavljaju jednu od najvećih zagonetki svemira. 
Glavni problem su struje nabijenih čestica odaslanih sa Sunca, pojava koju nazivamo solarnim vjetrom.
Treba da bude jasno da biogeografska teorija može da igra značajnu ulogu u konzervaciji biološke raznovrsnosti. Ona može da nam pomogne da utvrdimo ključne faktore i procese koje treba istraživati, koji skup podataka nam je potreban i kako da ih koristimo. Međutim, sama teorija nam neće pomoći da se reši bilo koji od ovih problema. Bez osnovnih informacija o ekologiji, sistematici i biogeografiji određenih vrsta, beskorisna je čak i najsofisticiranija teorija. Optimalne strategije za izbor prirodnih rezervata mogu da se koriste samo ako znamo koje se vrste javljaju u okviru potencijalnih mesta. Slično, Mekdonaldova i Braunova (McDonald & Brown) primena biogeografske teorije (Poglavlje 16) bila bi nemoguća bez dobrih podataka o rasprostranjenju vrsta u Velikom basenu (zapadni deo SAD). Ukratko, dok nastavljamo da pratimo teoretske napretke u svim relevantnim disciplinama, biogeografski podaci, tj. podaci o rasprostranjenju vrsta od interesa, predstavljaju kritičan faktor za konzervaciju biološke raznovrsnosti. Međutim, nama ne treba samo tačna lista vrsta koje se javljaju negde na Zemlji. Kao što smo naveli na početku ovog poglavlja, nama su potrebni pregledi globalnog biodiveriteta da bismo opisali rasprostranjenje vrsta i prepoznali vruće tačke diverziteta, a takođe nam je potrebno i bolje razumevanje pritisaka koji dovode do iščezavanja (tj. kako se šire i transformišu nativni kopneni i marinski predeli).