Petak 23 Lipanj 2017

Pretraga

Blogovi

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5

Preživjeti 2012

Scenarij za apokalipsu: Što bi se sve dogodilo kad bi sateliti prestali raditi

10 Lis 2013

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
SATELITI u zemljinoj orbiti nisu nešto o čemu razmišljamo u našoj svakodnevici, a prema članku nedavno objavljenom na BBC-ju, ona bi se uvelike promijenila da oni na jedan dan prestanu raditi.
Naime, iako toga možda nismo svjesni, ovisimo o svemirskoj tehnologiji koja se nalazi u orbiti našeg planeta, a među izglednim scenarijima za Sudnji dan nalazi se i onaj da bi golema Sunčeva oluja prouzrokovala smetnje u radu satelita, nakon čega bi uslijedili cyber napadi koji djelomično onemogućavaju rad GPS sustava te nakon toga i udarci "svemirskog otpada" koji bi uzrokovali potpuno gašenje satelita.
A kako bi izgledalo da se to jednog dana stvarno dogodi?
U 8 sati ujutro još ne bi bilo zamjetnih posljedica. Neke bi stvari prestale funkcionirati odmah, ali za većinu ljudi to bi bili samo omanji problemi. Nestalo bi TV programa, dok bismo na radiju mogli slušati samo lokalne vijesti, budući da one iz ostatka svijeta ne bi stizale.
Prekid vojne komunikacije
Ali, u vanjskom svijetu vrlo bi brzo došlo do velikih problema. Primjerice, negdje u SAD-u nadležni bi izgubili kontakt s dronovima iznad Bliskog istoka. Prekid rada satelita odrezao bi svaku komunikaciju vojnika, brodova, letjelica s nadređenima, što bi značilo da ih je lakše napasti. Bez satelita svjetski vođe izgubili bi međusobni kontakt što bi samo još pospješilo zategnute odnose u svijetu.
Za to vrijeme, negdje iznad Atlantika, tisuće bi putnika gledalo svoje filmove, nesvjesno činjenice da se piloti bore pokušavajući komunicirati s kontrolom leta. Bez satelitskih telefonskih veza brodovi na Arktiku, ribari u Kineskom moru ili humanitarci u Sahari ostali bi odsječeni od ostatka svijeta.
Dolaskom na posao ljudi u svojim uredima u Tokiju, Šangaju, Moskvi, Londonu ili New Yorku imali bi problema u pokušajima komunikacije s kolegama u drugim zemljama. Internet bi još uvijek funkcionirao, ali pozivi ne bi prolazili.
Ovisnost o vremenu
Nekoliko sati kasnije, članovi Vlada diljem svijeta okupili bi se u pokušaju rješavanja krize: cyber napadima na GPS sustav. Što se nas tiče, on nam pomaže u putovanju od točke A do točke B, ali on nije samo visoko precizan atomski sat u svemiru koji prenosi signal natrag na Zemlju. Prijemnici na Zemlji, primjerice oni u vašem automobilu, signale primaju od tri ili više satelita. Uspoređujući vremenski signal iz svemira s vremenom u prijamniku izračunava se koliko je satelit udaljen.
I tu nastaje problem. Naše je društvo postalo ovisno o vremenu i ono ga "drži na okupu" - od kompleksnih novčanih transakcija do protokola zbog kojih internet funkcionira. Kad podaci koji putuju među računalima nisu sinkronizirani, sustavi se počnu rušiti. Bez točnog vremena u opasnosti je svaka mreža koju kontroliraju računala. Što u principu obuhvaća sve.
Kad GPS prestane s radom, pale se back-up sustavi, ali unutar nekoliko sati vrijeme počinje "bježati". Djelić sekunde u Europi u usporedbi s SAD-om, minimalna razlika između Indije i Australije. Cloudovi prestaju raditi, pretrage na webu postaju sporije, internet se počinje rušiti. Do prvih nestanaka struje došlo bi kasnije u danu, s obzirom na to da bi operateri postali preopterećeni.
U velikim gradovima semafori bi većinom ostajali na crvenom svjetlu. Mobiteli, s kojima bi dotad bilo velikih problema, u potpunosti bi prestali raditi kasno poslijepodne.
Bez vremenske prognoze smo hendikepirani
Do tog vremena prekinut bi bio i zračni promet, a probleme bi počelo stvarati i vrijeme. Naime, iako meteorološki baloni i opservatoriji sa Zemlje još uvijek služe svrsi, velikim se dijelom vremenska prognoza postavlja uz pomoć satelita. A to utječe na sve: počevši od poljoprivrednika i trgovaca. Zbog nemanja informacija o vremenu, neki od ljudi koji su bili na letovima već bi stradali u nesrećama, a veliki broj drugih, zbog obustavljenog zračnog prometa, ostao bi zatočen u zračnim lukama diljem svijeta.
Do kraja dana bilo bi sasvim jasno što znači "dan bez satelita": komunikacija, transport, struja i računalni sustavi bili bi ozbiljno ugroženi. Globalno tržište stalo bi s radom, Vlade bi pokušavale riješiti krizu, političari bivali upozoreni da će uskoro lanci hrane biti prekinuti. A kad bi se to sve nastavilo, svaki bi dan bio sve teži.
Srećom, mogućnost za ovaj scenarij nije prevelika budući da bi za njega trebali prestati raditi svi sateliti, piše BBC. Ali, jedno je sigurno, sve što radimo uvelike ovisi o svemirskoj tehnologiji i bez satelita svijet bi bio sasvim drukčije mjesto.

satelit-10102013-625shutter

SATELITI u zemljinoj orbiti nisu nešto o čemu razmišljamo u našoj svakodnevici, a prema članku nedavno objavljenom na BBC-ju, ona bi se uvelike promijenila da oni na jedan dan prestanu raditi. 

Naime, iako toga možda nismo svjesni, ovisimo o svemirskoj tehnologiji koja se nalazi u orbiti našeg planeta, a među izglednim scenarijima za Sudnji dan nalazi se i onaj da bi golema Sunčeva oluja prouzrokovala smetnje u radu satelita, nakon čega bi uslijedili cyber napadi koji djelomično onemogućavaju rad GPS sustava te nakon toga i udarci "svemirskog otpada" koji bi uzrokovali potpuno gašenje satelita.


A kako bi izgledalo da se to jednog dana stvarno dogodi?

Opširnije...

Kako se ponašati i zaštititi u slučaju potresa!

30 Svi 2012

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

potres 

Iako se, prema tvrdnji seizmologa, recentni potresi koji su se dogodili u Italiji ne mogu povezati s eventualnim potresom u RH, Ured za upravljanje u hitnim situacijama Zagreba podsjeća građane na osnovne mjere zaštita u slučaju potresa koje su opisane u letku kojega je izradio i distribuirao Ured u suradnji sa Seizmološkom službom RH prošle godine.

Praktične informacije za samozaštitu - što učiniti prije, tijekom i poslije potresa nadopunjene su i edukativnim sadržajem- stoga upućujemo građane da s pažnjom pročitaju:

Potres je iznenadno i brzo podrhtavanje Zemlje uzrokovano pucanjem stijena u Zemljinoj unutrašnjosti ili njihovim pomicanjem duž već postojećih pukotina (rasjeda). Ako se snažan potres dogodi u naseljenom području, često nastaju i katastrofalne posljedice za stanovništvo uz veliku materijalnu štetu.

Opće činjenice o potresu:

Opširnije...

Talijanski potres iznenadio seizmologe: "U toj regiji ga nije bilo stoljećima i bio je na premaloj

23 Svi 2012

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

potresOva se vijest nastavlja na predhodni članak o skoroj apokalipsi:

 

SEIZMOLOZI su ostali iznenađeni zbog potresa koji je ovog vikenda pogodio Italiju, a u kojem su zabilježena velika oštećenja na zgradama te je poginulo sedmero ljudi.
Začuđuje ih činjenica da se snažan potres od 6 stupnjeva dogodio u regiji koja takvo podrhtavanje zemlje nije zabilježila već stoljećima. Potres u regiji Emilia-Romagna se dogodio zbog sudara dviju tektonskih ploča, ali ono što iznenađuje seizmologe je da se dogodio na dubini od samo 5 kilometara.
"Iznenađujuće je što je bio tako plitak, a toliko udaljen od granice ploče"
"Pomalo je iznenađujuće što je tako plitak, zato što je poprilično daleko od granice ploče", kazao je američki geofizičar Paul Caruso za OurAmazingPlanet te dodao kako očekuju da se potresi događaju dublje kako se ide prema sjeveru. Ovo podrhtavanje zemlje kod Bologne se dogodilo oko 750 kilometara od granice dviju tektonskih ploča. Euroazijska ploča se s afričkom "sudara" točno "na peti" talijanske "čizme". Afrička ploča polako "plovi" sjeverno te udara u Euroazijsku ploču i zato nastaju potresi.
Caruso objašnjava da što je manja dubina potresa to veću štetu on izaziva. "Ukoliko je potres na dubini od 500 kilometara, a vi ste točno iznad njega, osjetit ćete ga mnogo slabije nego onog na dubini od 5 kilometara", rekao je Caruso i objasnio da se seizmička energija "putovanjem kroz zemlju" rasprši.
"Nije bilo puno akcije u tom području"
Snažan potres se dogodio u području koji ima dugu povijest podrhtavanja zemlje, ali je u posljednje vrijeme bilo relativno mirno. "Nije bilo puno akcije u tom području", rekao je Caruso. Najsnažniji potres koji se posljednjih desetljeća dogodio u Italiji bio je u L'Aquili 2009. godine kada je poginulo 300 ljudi, a jačina mu je bila 6,3 stupnjeva prema Richteru.
Seizmolozi objašnjavaju da su dva različita geološka mehanizma dovela do potresa u L'Aquili i do onog prošlog vikenda u okolici Modene i Ferrare. Potres u L'Aquili se dogodio zbog gibanja na rasjednoj liniji, dok se onaj u regiji Emilia dogodio zbog sudara dvaju velikih ploča. Mnogo naknadnih potresa se osjetilo nakon prvog podrhtavanja zemlje.
Zabilježeno 100-njak naknadnih potresa
"Ne znamo hoće li to izazvati veću aktivnost u regiji ili neće", rekao je Caruso te dodao kako očekuju da će još neko vrijeme u regiji podrhtavati zemlja. Do sada je u tom području zabilježeno stotinjak naknadnih potresa.

SEIZMOLOZI su ostali iznenađeni zbog potresa koji je ovog vikenda pogodio Italiju, a u kojem su zabilježena velika oštećenja na zgradama te je poginulo sedmero ljudi.
Začuđuje ih činjenica da se snažan potres od 6 stupnjeva dogodio u regiji koja takvo podrhtavanje zemlje nije zabilježila već stoljećima. Potres u regiji Emilia-Romagna se dogodio zbog sudara dviju tektonskih ploča, ali ono što iznenađuje seizmologe je da se dogodio na dubini od samo 5 kilometara.


"Iznenađujuće je što je bio tako plitak, a toliko udaljen od granice ploče"

Opširnije...

Apokalipsa samo što nije počela?!

23 Svi 2012

Korisnička ocjena: 0 / 5

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
Apokalipsa samo što nije počela?!
Vladimir Džanibegov
Piše Spomenka Milić
Ako do sada niste vjerovali da nam uskoro prijedstoji Apokalipsa - povjerovat ćete - samo pogledajte ruski dokumentarac „Тайные знаки - Апокалипсис - Переворот Земли” (Tajni znaci - Apokalisa - preokret Zemlje). prijemijera je bila u veljači 2010. godine, prije katastrofalnih potresa u Čileu i Japanu, a sam početak priče odnosi se upravo na pobunu prirode koja je tek počela, a nagovještava ono što tek sjledi - još više zemljotresa, poplava i drugih prirodnih katastrofa, što je, sve zajedno - tek uvod u ono pravo - preokretanje Zemljine osi. „Scenario” je jednostavan: sa neba na Zemlju sručit će se svemirska hladnoća, iz unutrašnjosti planete proključat će rastopljeni metal, a vatra i led na kraju će sve uništiti. Sve će (ako još bude bilo nekoga da to vidi) „začiniti” smrtonosni solarni vjetar. U režiji Aleksandra Glagoljeva i Sergeja Kurakina, u filmu „nastupaju” ozbiljni znanstvenici Ruske federacije, i ono što prognoziraju ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.
Ovo se već događalo
U našem stolječu katastrofe se umnožavaju, a potresi i vulkanske erupcije uzrokuju pomicanje Zemljine kore. Promjena geoloških slojeva tako je duboko da će prijeokrenuti i samu jezgru planete, a onda - slijedi promjena geografskih polova. Ruski znanstvenici tvrde da se unutrašnja jezgra planete miće ka Japanu brzinom od čak 10 cm godišnje, što bi značilo mnogo toga, imajući u vidu da je ono sastavljeno uglavnom od željeza (80 posto), nikla i silicija i da je, praktično, težište naše planete, koje određuje njeno kretanje, odnosno - rotaciju. I ne samo to - jezgra formira i obrtno magnetno polje Zemlje, od kojeg ovisi mnogo toga...
Šta bi se desilo kada bi se jezgra „ozbiljnije” pomaknulo? Ilustracija za ovu varijantu je jednostavan eksperiment sa lutkom - babuškom, koja se lako ispravi kada je gurnete, jer je njeno težište fiksirano. Međutim, kada ono nije fiksirano, pokret će jednostavno - prijevrnuti lutku ili - sferu, kakva je naša planeta.
„Ovo se u povijesti planete već događalo i - ponovo će se dogoditi” - kaže Maksim Bojko, znanstveni suradnik Paleontološkog instituta Ruske akademije znanosti, Akademik Aleksandar Fefelov objašnjava da se, prije posljednjeg „okreta”, južni pol Zemlje nalazio u regiji Uskršnjih otoka, a sjeverni - na Himalajima, na granici Kine i Indije: „Geolozi su potvrili ovu teoriju, pa su i pronašli dva stara ekvatora - jedan obilježava prsten planinskih lanaca Himalaja i Atlasa, a drugi se prostire Stenovitim planinama i prijeko Maldivskih otoka”. Svaki od ovih lanaca okružuje planetu po ravnoj liniji...
Ovi vijenci su formirani pri preokretu, jer je tada magma na ekvatoru ogromnom snagom pritisla Zemljinu koru, ona nije izdržala i - pukla je. Lava se razlila pri površini, gdje se ohladila i pretvorila u planine.
I arheološka iskopavanja dokazuju da se Zemlja već prije okretala. Tako su u Egiptu pronađeni solarni satovi koji pokazuju točno vrijeme samo na geografskoj širini od 15 stupnjeva, iako se Egipat nalazi na 25 stupnjeva geografske širine. „Stare astronomske tablice uvjeravaju nas da je Babilon ležao daleko sjevernije od današnjih ruševina” - uvjerava arheolog, dr Andrej Poljakov: „Drevne opservatorije čuvaju tajnu o tome kako se premještala os Zemlje, zato što su te opservatorije bile usmjerene u jednu točku na nebu, a posle nekoliko tisuća godina ona se pomaknula”.
Postoji još dokaza o tome da su se Zemljini polovi micali, a jedan od tih preokreta završen je - globalnim potopom. Ne treba ni podsjećati da se potop spominje u mnogim kulturama koje inače nemaju drugih zajedničkih točaka.
Maksim Bojko smatra da je sva ta silna voda morala odnekud doći, a mogla je doći - samo iz oceana. Jedino što bi, po njemu, moglo „pogurati” vodu - jest - preokret planete. A da bi voda prekrila čitavu planetu, preokret bi trebalo biti veoma oštar, nagao... Da ne podsećamo da bi ovaj trzaj morao biti praćen i vulkanskim erupcijama, ogromnim potresima i drugim kataklizmama.
Mamutska posla
Da li su planinski lanci dovoljan dokaz da se ovo okretanje već događalo? I ako nije - evo novih dokaza, koji određuju čak i vrijeme tih dešavanja. Tako je je u Jakutiji, nedaleko od mjesta Ust-Nera, maja 2009. pronađeno potpuno očuvano mladunče mamuta koje je uginulo prije 12 tisuća godina. Inače, sedamdesetih godina prošlog veka u Jakutiji je pronađeno pedesetak tijela mamuta, čiji se ostaci nalaze u Muzeju primenjene ekologije sjevera, u okviru kojeg je i Muzej mamuta.
Petar Lazarev, direktor Muzeja mamuta, objašnjava da je mladunče pronađeno u santi leta i da je i dalje zamrznuto, da bi se očuvalo. A tijelo je, inače, tako dobro očuvano, da se u njegovom želucu nalazi nesvarena hrana - biljke koje su rasle prije 12 tisuća godina. Kako je mali mamut okončao ovozemaljsko bitisanje? Ideja da je ubijen brzo je odbačena, jer nema tragova bilo kakvih povreda, a koža je potpuno netaknuta.
Aleksandar Fefelov objašnjava da je tada izumrla cela ova vrsta, baš kao i svi nosorozi u Sibiru i sabljozubi tigrovi. Ali, da se vratimo na mladunče... Zdrava logika govori da se, ako se u želucu nalazila nesvarena trava- zamrzavanje dogodilo - tokom leta (inače, kako bi mamut u Sibiru imao šta da pase?), a sve se desilo veoma brzo - u suprotnom, trava bi bila svarena. Dakle - jedino objašnjenje bilo bi da se na životinje iznenada sručila neverovatna hladnoća. „Životinja teška između pet i sedam tona, telesne temperature oko 36,1 – 36,2 stepena, bukvalno se zamrzla za 20 do 30 minuta” - kaže Fefelov.
Mnogi vjeruju da razlog ovog brzopoteznog zamrzavnja - mićenje Zemljine ose. Naime - atmosfera nije uspela da se kreće zajedno sa „poludelom” Zemljinom kuglom i zato se na nekim mestim urušila. Stoga se temperatura u oblastima koje su ostale bez zaštite od kosmičke hladnoće - spustila na apsolutnu nulu - minus 273 stepena Celzijusa!
Štit od kosmičkog zračenja
Međutim, čak i da nije bilo urušavanja atmosfere prije 12 tisuća godina, živi svijet bi, svejedno - bio uništen. Jer - druga velika opasnost je Sunčeva radijacija, od koje nas inače štiti Zemljino magnetno polje. Problem je u tome što, dok se os miće - ono nestaje. Već i sada se u magnetnom štitu pojavljuju prijekidi, što je dokaz da je katastrofa neizbežna.
Radnja se prijemešta u Institut magnetizma Zemlje u Moskvi. Poznato je da strelica kompasa pokazuje sjeverni magnetni pol Zemlje, koji nije identičan geografskom polu. Geografski pol definisan je osom rotacije Zemlje, dok magnetni ovisi od smera magnetnog polja planete, koje se formira u unutrašnjosti Zemlje.
Dakle, os magnetnog polja Zemlje zatvara ugao od 11,5 stupnjeva u odnos na os rotacije, a magnetno polje stvara štit unutar kojeg se nalazi naša planeta.
U Institutu magnetizma Zemlje neprekidno mjere intenzitet magnetnog polja Zemlje. Istražen je svaki kutak planete i napravljena mapa svih kolebanja polja. Ispostavilo se da se u oblastima sa jakim magnetnim poljem - ono sve više pojačava, dok se oblasti slabog polja - sve više šire.
Anatolij Levitin, rukovodilac Laboratorije geomagnetnih kolebanja Ruske akademije znanosti, pokazuje linije magnetnog polja na površini Zemlje, a skreće pažnju i na Brazilsku anomaliju. Šta je tu nenormalno? On podseća da čestice koje dolaze od Sunca i drugih objekata u kosmos ne stižu do Zemlje zahvaljujući magnetnom polju. Ako je ovo polje oslabljeno, one bi zadrle duboko u slojeve atmosfere. Takvih anomalija ima nekoliko, a jedna od njih nalazi se u - Sibiru.
Brazilska anomalija zahvača nekoliko tisuća kvadratnih kilometara obale Južne Amerike, značajan dio Atlantskog oceana i nekoliko otoka, a interesantno je da je unutar njega i nekoliko tisuća kvadratnih kilometara Atlantika, poznatog kao - Bermudski trougao. Ovde nestaju brodovi i avioni, a piloti koji su zamalo izbegli katastrofu u tom području pričaju o čudnim oblicima, o instrumentima koji su „poludeli” i izgubili vezu sa zemaljskim službama. Ovo se, navodno, sve češće dešava i sve više i van granica Trougla - po mnogima, ovo znači da se Bermudski trougao - širi. Dr Bojko kaže: „Oni lete i samo primete da ne postoji veza između kompasa i karte, a kada napuste anomalnu oblast pokazatelji kompasa i karte - polako se usklađuju”. Ipak, mnogi avioni i brodovi prolaze ovuda bez ikakvih komplikacija. Kao da se anomalija na volšeban način „uključuje” i „isključuje”...
Dobro, ovo je bio mali iskorak u priči o Brazilskoj anomaliji. Da se vratimo na polje u cjelini. Za njegovo postojanje zaslužno je jezgra planete koje pliva u rastopljenom metalu - kako se ono kreće - miće se i magnetni pol. Trenutno se južni pol kreće od Antarktika ka Australiji, a sjeverni - prijema Sibiru.
Treći magnetni pol?
U selu Kočetovka u Kurskoj oblasti, u blizini Kurske magnetne anomalije koja zahvača 160 tisuća kvadratnih kilometara najveći je intenzitet magnetnog polja na planeti. U posljednje vrijeme pokazatelji magnetnog polja ovde se menjaju - sve su bliži onima izmjerenim na polovima! Po nekima, nedaleko od Kočitovke pojavio se i treći magnetni pol Zemlje. Ekipa filma u napuštenoj štali (da mjerenjima ne bi smetao jak vetar i velike metalne konstrukcije) proverila je šta kaže kompas. GPS kompas i dalje je, naravno, pokazivao „klasičan” smer sjevera, dok se strelica običnog kompasa čudno ponašala, ne mogavši da se „odluči” gdje će stati. Kada je igla skinuta sa tijela kompasa, da bi se slobodno kretala, pokazivala je - pravo na dole! Kao da je sjeverni magnetni pol upravo tu - ispod Kočitovke.
Dakle, magnetno polje u nekim područjima sve više jača. A to ima i svojih posljedica. Valentin Beljskin, profesor Kurskog medicinskog državnog sveučilišta tvrdi da je sve većem broju bolesnih - razlog upravo - magnetizam. „Utvrđen je glavni razlog povećanog broja bolesti, zaraznih i nezaraznih obolenja. Na teritoriji Kurske magnetne anomalije, gdje imamo povišen intenzitet geomagnetnog polja, oboljelih je 3, 4, pa i 5 puta više u poređen ju sa normalnom situacijom”.
Pojačavanje magnetnog polja u području Kurske geomagnetne anomalije može se objasniti time da se Zemljina jezgra koja formira magnetno polje kreće sve aktivnije, amplituda se povećava, centar ravnoteže naše planete se polako, ali nepovratno remeti. Iako se jezgra miće ogromnom brzinom, to ipak nije dovoljno da prijeokrene planetu. Za preokret je potrebna i neka spoljna sila. A ona postoji. Radi se o „efektu Dženibegov”.
Sve je počelo 25. juna 1985. na orbitalnoj stanici Saljut 7, kada je čuveni ruski kosmonaut Vladimir Dženibegov raspakirao pošiljku sa Zemlje. Radilo se o leptir matici koju je trebalo odviti. Međutim, matica je nekako odletijela dalje i nastavila da se vrti, mićejući se unaprijed (naravno, u bestežinskom prostoru), a onda je, iznenada, napravila oštar zaokret od 180 stupnjeva, leteći, ovoga puta, sa „krilcima” naprijed. Novi zaokret uvek bi usledio posle 40 cm „puta”. Ovo je zainteresovalo Dženibegova, koji je na maticu zalepio lopticu od plastelina i dalje proučavao neobično kretanje. Ispostavilo se da je loptica uvek na istom rastojanju menjala smer kretanja i - svoju os rotacije.
Zašto se nešto slično ne bi dešavalo i sa Zemljom u kosmičkom prostoru? Nepoznata spoljna sila koja je djelovala na kuglu od plastelina djeluje i na našu „kuglu”... Dr Aleksandr Fefelov smatra da se upravo o tome radi: Zemlja periodično pravi efekat Dženibegov - prijeokreće se. Leptir matica bez gravitacije okreće se na svakih 40 cm na nekoliko sekundi, dok se, po Andreju Poljakovu, preokret Zemljine ose dešava na svakih 12 tisuća godina, a poslednji put to se dogodilo - pri kraju doba mamuta - upravo prije oko 12 tisuća godina.
Dokle će nas dovesti dalje slabljenje magnetnog polja u nekim područjima? U selu Špalozavod (Tomska oblast, 300 km od istočnosibirske magnetne anomalije, gdje je Zemljino magnetno polje najslabije), već se primećuje sve veći procenat oboljelih od onkoloških bolesti.
Istočnosibirska magnetna anomalija prostire se od obale Jeniseja do Lene, a ovo selo se nalazi u njenom regiji, ali, ipak, sve više je oboljelih od raka krvi. Kako svedoče ljekari iz Tomska, leukemija se sve više „podmlađuje”, deca koja obolevaju stara su svega nekoliko nedelja. Ne zaboravimo da deca dolaze sa sela, iz ekološki čiste sredine, gdje su svi drugi štetni faktori - isključeni. Zanimljivo je da je Špalozavod van Istočnosiribirske anomalije, što bi možda značilo - da se ona širi?
Remećenje ritma srca
Vjerojatno ste čuli za magnetne oluje, čije posljedice sve više ljudi oseća.
Tamara Breus, vodeći znanstveni suradnik Instituta kosmičkog ispitivanja Ruske akademije znanosti, objašnjava još neke potencijalne pogubne posljedice, osim uobičajene razdražljivosti: „Ritmovi magnetnog polja Zemlje rezonuju sa ritmom srca, sa ritmom mozga, zato mogu da izazovu aritmiju, čak i iznenadnu smrt. Veza između intenziteta magnetnog polja i zdravlja čoveka pouzdano je utvrđena. Termonuklearne reakcije sa površine Sunca izazivaju tokove magnetne plazme. Ovo je strašno za novorođenčad i decu do tri godine sa još nerazvijenim sistemom adaptacije, kod njih dolazi do disbalansa. Zna se da je najviše iznenadnih smrti kod dece do tri godine”.
I životinje osjećaju poremećaje magnetnog polja, odnosno - njegovo slabljenje u nekim dijelovima. Dugo znanstvenici nisu uspevali da shvate zašto su kitovi nalaženi nasukani na obalu. A onda je nekome „sinulo” da se to dešava upravo u oblastima magnetnih anomalija, gdje im je sistem „navođenja” poremećen. Zavisnost od kolebanja magnetnog polja još je veća kod ptica selica, jer se one orijentišu tokom migracija upravo uz pomoć pravaca linija magnetnog polja....
Šta bi se desilo ako bi ovo polje potpuno nestalo? Anatolij Levitin daje nimalo optimističnu prognozu: „Postat će veoma toplo i sve će izgoreti. Pošto neće biti magnetnog polja, prodreće čestice koje će doneti smrt, promeniće se klima, oceani mogu da ispare. Magnetno polje je osnova života na Zemlji”.
Kako je kada nema zaštitnog magnetnog polja (za sada) najbolje znaju kosmonauti. Sunčev vetar prolazi skoro glatko kroz orbitalnu stanicu. Dženibegov objašnjava: „Prodire radijacija, čestice prolaze kroz sve što se unutra nalazi, otkazuje elektronika, računarska tehnika, narušava se red celog kompleksa. Jedini način da se opstane tamo jeste da se izvadi oštećeni blok i zameni se novim - sa Zemlje”. Uređaji „po svom nahođenju” mogu da otkažu, ili da se „ničim izazvani” - uključe kada im nije vrijeme. Zamislite onda scenario naše planete prijepune raznorazne elektronike - bez magnetnog polja...
Još je pogubnije dejstvo Sunčeve radijacije na ljude. Na orbitalnoj stanici kroz čitavo čovekovo tijelo prolaze radioaktivne čestice. Dženibekov objašnjava da kosmonauti jednostavno - gube pamćenje, pa su, dok borave u svemiru - primorani da zapisuju svaki svoj korak: „Ne sećam se šta sam radio ujutru, a još nije ni veče. Uveče se ne sećam šta sam radio tokom dana, ako ne zapišem.”
A zašto uopšte pričamo o mogućnosti potpunog nestanka magnetnog polja? Jer će se Zemljino jezgra, pri naglom zaokretu planete - zaustaviti - makar na trenutak. A nekoliko minuta bez magnetnog polja koje ovisi od okretanja jezgra - sasvim je dovoljno da se Sunčeva radijacija nesmetano spusti na planetu i, po nekim procenama, ubije 99 posto stanovnika planete.
Ukratko - svakih 12 tisuća godina naša planeta „zaokreće”, za šta postoje brojni dokazi. vrijeme za naredni zaokret se približava, a sve će, teoretski biti praćeno požarima, kosmičkom hladnoćom od -273 stepena Celzijusa, pogubnim Sunčevim zračenjem, poplavama, zemljotresima, uzdizanjem novih planinskih lanaca, vulkanskim erupcijama.... Veliki gradovi će izgoreti i nestati, ogromne pukotine duboke stotine kilometara podeliće današnje kontinente. Nakon 24 sata magnetni štit počeće da se oporavlja, ali će u atmoferi ostati mnoge praznine, kroz koje će radijacija uništiti ostatke života na Zemlji.
Kada će se ovo dogoditi? Ne zna se tačno - za nekoliko dana ili godina, decenija, vekova (ako budemo imali sreće).... Ima li ljeka? Teoretski, jezgra bi mogla da vrati na mesto nuklearna eksplozija, međutim, posljedice takvog čina teško je prijedvideti - možda nam pomogne, a možda - još više pomeri os planete. Sve zahuktalija industrija „garantovano” sigurnih skloništa najverovatnije neće moći da pomogne - jer katastrofa ovakvih razmera Vjerojatno će lako „samleti” i najsigurnije bunkere. Odabrani bi, možda, mogli da priježive u kosmičkom brodu u Zemljinoj orbiti - ako bi posle svega imali gdje da se vrate.
Da li nam sljedi kraj ili - početak Novog svijeta - za malobrojne preživjele?
prijeuzeto sa

apokalipsa

 

Ako do sada niste vjerovali da nam uskoro prijedstoji Apokalipsa - povjerovat ćete - samo pogledajte ruski dokumentarac „Тайные знаки - Апокалипсис - Переворот Земли” (Tajni znaci - Apokalisa - preokret Zemlje). prijemijera je bila u veljači 2010. godine, prije katastrofalnih potresa u Čileu i Japanu, a sam početak priče odnosi se upravo na pobunu prirode koja je tek počela, a nagovještava ono što tek sjledi - još više potresa, poplava i drugih prirodnih katastrofa, što je, sve zajedno - tek uvod u ono pravo - preokretanje Zemljine osi. „Scenario” je jednostavan: sa neba na Zemlju srušit će se svemirska hladnoća, iz unutrašnjosti planete proključat će rastopljeni metal, a vatra i led na kraju će sve uništiti. Sve će (ako još bude bilo nekoga da to vidi) „začiniti” smrtonosni solarni vjetar. U režiji Aleksandra Glagoljeva i Sergeja Kurakina, u filmu „nastupaju” ozbiljni znanstvenici Ruske federacije, i ono što prognoziraju ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.


Ovo se već događalo

Opširnije...

WMD hosting

wmd dno

Registracija

Zahvaljujemo Vam na registraciji!