Najmisterioznija knjiga na svijetu
13 Srp 2009
(Reading time: 5 - 10 minutes)
Korisnička ocjena: 5 / 5
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Hitovi: 10834
Vojnićev rukopis (engl: Voynich manuscript) knjiga je puna ilustracija i nepoznatog teksta. Unatoč naporima kriptografa diljem svijeta - njen sadržaj nikada nije identificiran.Danas Vojnićev rukopis predstavlja jedino pisano djelo koje je ostalo sakriveno pod velom tajne sve ove godine.
O rukopisu i njegovom pronalasku
Misteriozna knjiga dobila je ime po Wilfridu Voynichu, poljsko-američkom trgovcu knjiga koji je naišao na nju 1912.
Sam Voynich bio je poljski revolucionar, važan predstavnik organizacije "Proletarjat" i politički aktivist.
opis slike
misteriozne detaljne ilustracije nepostojećih biljnih vrsta... 1886. sudjeluje u tajnoj operaciji oslobođenja političkih suradnika koji su u Varšavskoj citadeli bili osuđeni na smrt. Pokušaj propada i Voynich biva uhićen od strane carske policije.
1887. na izdržavanje kazne poslan je u Sibir. 3 godine kasnije, 1890. - uspjeva pobjeći iz Sibira za London.
Ostavivši turbulenciju politike iza sebe postaje strastveni antikviter i knjigofil - otvara dvije prodavaonice knjiga, u Londonu i New Yorku.
Na jednom od njegovih kolekcionarskih putovanja 1912. u mjestu Villa Mondragone (Italija) dolazi u posjed misterioznog rukopisa. Tko je Voynichu prodao rukopis također ostaje nepoznanica.
U godinama kad su već dešifrirani svi poznati jezici i pisma ljudske civilizacije, vijest o ovakvom rukopisu brzo se širila.
Za vrijeme drugog svjetskog rata neki od najpoznatijih američkih i britanskih stručnjaka za dešifriranje intenzivno su radili na Voynićevom rukopisu. Rezultat je bio potpuno poražavajući - nisu uspjeli dešifrirati ni jednu jedinu riječ.
Voynićev rukopis se danas nalazi na sigurnome - u knjižnici rijetkih knjiga i rukopisa na sveučilištu Yale, ali je njegov direktan preslik dostupan svima - čak i na internetu.
Od njegovog pronalaska u dešifriranju su se okušali mnogi, uvijek s istim rezultatom - potpunim neuspjehom.
Svaki pokušaj pretvarao je Voynićev rukopis u sve misteriozniju knjigu koja danas angažira maštu mnogih.
Sadržaj Voynićevog rukopisa
Analizom rukopisa potvrđena je jedino njegova starost - napisan je u razdoblju 1450 - 1520.
Zbog sistematskih poglavlja danas se zna da se knjiga sastojala od 272 stranice (17 poglavlja po 16 stranica), kad je Voynić nabavio rukopis neke stranice su već onda nedostajale - točnije rukopis danas ima 240 stranica (32 nedostaju).
Knjiga je pisana ptičjim perom, a osnovne boje dodane su naknadno na ilustracije.
Tekst je pisan s lijeva na desno, a duži dijelovi su raspoređeni u paragrafe. Dodatnom analizom kvalitete pisanja (brzina, trud i krivulje) potvrđeno je da je autor pisao tekst s lakoćom.
Ovaj detalj je značajan jer upućuje na to da je autor bio dobar poznavaoc pisma - tj. nije koristio nikakve reference za pisanje. Ovo također pokazuje da je misteriozno pismo autoru bilo itekako poznato - u istoj mjeri kao i nama naša abeceda.
Ukupan broj znakova u knjizi je oko 170.000. Većina znakova napisana je u jednom ili u dva poteza. U konačnici analizirajući rukopis možemo potvrditi kako je autor koristio abecedu koja je imala 20 - 30 distinktivnih znakova, slično kao i naša.
Kao i u našem modernom pismu riječi su razdvojene malim razmakom. Cijela knjiga sadrži oko 35,000 riječi.
Statistička analiza pokazuje da tekst slijedi Zipfov zakon i entropiju ( u prosjeku 10 znakova po riječi ) koja je ponovno jako slična današnjim modernim jezicima.
Također je zanimljivo kako se neka slova nalaze samo na početcima ili krajevima riječi.
U cijeloj knjizi nalazimo tek mali dio latinskog jezika - u sekciji o astronomiji imena mjeseci ispisana su na staro-latinskom. Stil ovakvog staro-latinskog upućuje na srednjovjekovnu Francusku, ali nije dokazano da je ovaj mali dio latinskog zapravo dio originala ili je možda dodan naknadno od nekoga.
Gotovo svaka stranica ima ilustracije - one nam donekle objašnjavaju tematske cjeline, ali i kompliciraju opće shvaćanje.
Prema ilustracijama možemo knjigu podijeliti na 6 sekcija:
Herbalna - svaka stranica ima ilustraciju jedne ili dvije biljke s nekoliko paragrafa teksta. Ovo je klasičan primjer sličan mnogim herbalnim knjigama iz srednjeg vijeka.
Biljke su ilustrirane s svim detaljima - korijen, listovi, stabljike.
Ipak ono što najviše zbunjuje u ovoj sekciju je činjenica da nijedna biljka nije prepoznatljiva !
Astronomska - sadrži brojne dijagrame s zvijezdama, suncima i mjesecima. Mnoge ilustracije u ovom dijelu otkrivaju da se radi o horoskopskim znakovima - dvije ribe, bik, lovac s strijelom.
Biološka - velik broj ilustracija prikazuje žene u bazenima. Bazeni su nadalje povezani složenom mrežom kanala i cijevi - očito je da neke od ovih ilustracija prikazuju ljudske organe. Na pojedinim ilustracijama žene su prikazivane s krunom na glavi.
Kozmološka - velik broj kružnih tajnovitih dijagrama. Neke stranice sadrže dijagrame na "rasklapanje", neki su i do 6 stranica veliki. Dijagrami nalikuju geografskim kartama.
opis slike
astronomski dijagrami
Neke ilustracije prikazuju 9 otoka koji su međusobno povezani s putevima, dvorcima i planinama (najvjerojatnije vulkanima).
Farmaceutska - označene ilustracije odvojenih biljnih dijelova (listovi, korijeni itd). Objekti koji izgledaju kao apotekarske posude. Ilustracije su popraćene s malo teksta.
Nepoznata - zadnja sekcija sadrži samo tekst i nemoguće je znati o kojoj je tematici posvećena.
Povijest i putovanje rukopisa
Lociranje rukopisa kroz povijest je težak zadatak, ponajviše zbog vremenskih "rupa" u kojima neznamo tko je bio njegov vlasnik.
Prema načinu crtanja ilustracija, prije svega ilustracija ljudi i dvoraca, sa sigurnošću možemo tvrditi da je rukopis nastao negdje u srednjovjekovnoj Europi.
Preko Praga do Rima
Prvi potvrđeni vlasnik rukopisa s početka 17-og stoljeća bio je tajanstveni alkemičar Georg Baresch.
Prema pisanim podacima znamo kako je i sam Baresch bio zbunjen oko sadržaja rukopisa. Saznavši za znamenitog kriptologa Athanasius Kirchera, poslao mu je kopiju rukopisa.
Athanasius Kircher bio je jezuitski naučenjak iz Collegio Romano sveučilišta (pontifikalno sveučilište u Rimu). Iza sebe je imao već velike uspjehe u dešifriranju i kriptologiji - uspješno je preveo Coptic jezik (etiopsko pismo) i egipatske hieroglife.
Pismo koje je Baresch uputio Kircheru 1639. prvi je sačuvani dokument u kojem se spominje misteriozni rukopis.
Kircher se jako zainteresirao za tajnoviti rukopis i od Barescha je zatražio original. Ipak ovaj mu ga nije htio dati i tek nakon smrti, rektor praškog sveučilišta Johannes Marcus šalje rukopis Kircheru u Rim (1666).
Ovo je ujedno i zadnji put da se rukopis spominje u idućih 200 godina.
200 godina tišine i ponovna aktualnost
Tek 1870. nakon što trupe Victora Emmanuela II aneksiraju papinske države u Italiju, možemo nastaviti proučavati povijest Voynićevog rukopisa.
Nakon propasti papinske države jezuiti brzo i potajno prebacuju knjige iz Collegia Romana u privatne biblioteke - kako bi ih spasili od konfiskacije.
Pod okriljem noći knjige su prebacivane u Villu Mondragone - veliku seosku palaču izvan Rima (zemljište kupljeno od strane Jezuita 1866.), među knjigama našao je spas i misteriozni Voynićev rukopis.
1912. Collegio Romano diskretno je prodao nekoliko knjiga, očito u nestašici novca. Wilfrid Voynich kupio je 30-ak rukopisa, među njima i rukopis koji će nositi njegovo ime.
Nakon Wilfridove smrti 1930. njegova udovica Ethel Lilian Voynich (poznata autorica i kćer poznatog matematičara Georga Boole-a) nasljeđuje rukopis.
1960 umire i Ethel, a rukopis dobiva njena prijateljica Anne Nill koje ga već iduće godine prodaje prodavaču antiknih knjiga Hansu P. Krausu. Pošto Kraus nije uspio naći kupca, 1969. donira rukopis sveučilištu Yale.
Tko je autor Voynićevog rukopisa?
Mnoga imena su spominjana kao potencijalni autori rukopisa. Ipak do danas ni taj dio misterije nije otkriven. Postoje samo teorije o autoru koje još uvijek nemaju kvalitetnih dokaza kako bi se potvrdile ili barem istaknule.
Roger Bacon
Johannes Marcus šalje rukopis Kircheru 1666. i u pismu piše kako je, prema njegovom pokojnom prijatelju Raphaelu Mnishovskyom, rukopis kupljen od strane Rudolfa II - cara svetog rimskog carstva (negdje između 1552-1612) za 600 dukata.
Roger Bacon
Roger Bacon - potencijalni autor
Voynićevog rukopisa
Prema caru Rudolfu II autor rukopisa bio je franjevac i naučenjak - Roger Bacon (1214-1294).
Unatoč činjenici da Marcus u pismu iznosi kako se ne slaže s tim tvrdnjama, sam Voynich će nekoliko stoljeća kasnije intenzivno raditi na potvrdi te teorije.
Povjesničari i dobri poznavatelji Bacon-ovog rada i opusa ne slažu se s tom teorijom i tvrde kako ona nije moguća.
Edward Kelley
Teorija o Kelley-u usko je vezana uz teoriju o Bacon-u. Naime u obje situacije spominje se John Dee - matematičar i astrolog kraljice Elizabete I koji je dobro poznavao i Bacona i Kelleya.
Edward Kelley bio je misteriozan i samouki alkemičar. Tvrdio je kako posjeduje znanje kojim može pretvoriti bakar u zlato. Svoje mogućnosti pripisvao je tajnom prahu kojeg je navodno sam iskopao iz biskupskog groba negdje u Wales-u.
Kelley je također tvrdio kako je u nekoliko navrata razgovarao s anđelima i pritom naučio njihov jezik - Enokijski (eng:Enochian). Legenda također kaže da je bio u obilasku samog Rajskog vrta i nakon povratka je napisao knjigu o onome što je tamo vidio.
Mnogi obožavatelji paranormalnog ustvrdit će kako je upravo on autor rukopisa, a sam rukopis je stoga pisan anđeoskim jezikom i abecedom.
Ipak mnogi povjesničari dobro poznaju rad starog "lukavca" Edwarda Kelleya - naime tih godina on je već dobivao velike novčane iznose iz kraljevske blagajne za svoje alkemičarske eksperimente. Da bi osigurao stalni priliv novca morao je tu i tamo ubaciti i pokoju priču o nadnaravnim silama koje komuniciraju s njim.
Sam Wilfrid Voynich ?
Teoretičari koji vole pripisivati misterije raznim zavjerama iznijeli su ideju da je možda sam Voynich napisao rukopis i stvorio "misterioznu" knjigu koja bi tako dobila na vrijednosti.
Ova teorija je ipak jako teško opravdana zbog činjenice da Voynich nikada nije ni pokušao prodati rukopis (kao ni njegova žena Ettel).
Svi ozbiljniji istraživači rukopisa ovu teoriju odbacuju kao nevažeću.
Dva ili više autora
Prescott Currier, kriptograf ameičke mornarice prvi je iznio teoriju o više autora. Prema njemu uočljive su razlike u rukopisu što bi značilo da je rukopis djelo dva ili više autora.
Prema najnovijim istraživanjima ova teorija je donekle odbačena - mnogi stručnjaci za rukopis pregledavanjem cijele knjige slažu se da ju je napisala jedna osoba.
Voynichev rukopis - mitski Necronomicon ?
Prema nekim teorijama Voynićev rukopis zapravo je mitska "zla" demonska knjiga Necronomicon o kojoj je često pisao znameniti horror pisac H. P. Lovecraft. Unatoč tome što se Necronomicon spominje samo u fiktivnim djelima kao što su "The Call of Cthulhu" mnogi poklonici Lovecrafta vjeruju da je Necronomicon stvarna knjiga na temelju koje je Lovecraft zasnovao većinu svojih priča.
Necronomicon je tako postala kultna knjiga za koju se vjeruje da onaj koji ju pročita trajno izgubi razum, ponajprije zbog sadržaja i univerzalnih otkrića koje ljudski um nemože obraditi.
Svrha Voynichevog rukopisa
O nagađanjima i teorijama postojanja rukopisa mnogi su dali svoje ideje. Ipak ni jedna od njih nije potvrđena i još uvijek nemožemo odrediti niti spoznati što se stvarno krije iza nerazumljivih redaka i čudnih ilustracija.
Najveći broj teorija govori da je knjiga zapravo neka vrsta srednjovjekovne medicinsko-farmaceutske enciklopedije. Ipak brojne ilustracije nepostojećih biljaka predstavljaju sumnju.
Nadalje neke astronomske ilustracije gotovo bez sumnje prikazuju galaksiju i planete. Ono što zbunjuje je činjenica da se takve ilustracije nisu mogle prikazati bez upotrebe teleskopa (izumljen tek 1608).
Neke druge ilustracije prikazuju ljudske stanice s pripadajućim elementima, ali mikroskop koji bi mogao prikazati takve detalje još nije bio izumljen za vrijeme pisanja Voynich rukopisa.
Uzevši sve elemente rukopisa možemo zaključiti da je on ostao misterija u potpunosti. Čak ni bogate ilustracije ne odaju dovoljno dokaza kako bi došli do zaključka.
U pokušajima dešifriranja teksta okušali su se mnogi bezuspješno već stotinama godina - još uvijek se čeka na onoga koji će uspjeti u tome.
Koje tajne leže u Voynichevom rukopisu? Koliko će još stoljeća proći prije nego otkrijemo ovaj misterij? Za razliku od ostalih fenomena, paranormalnog i neobjašnjivog - ova misterija je pred nama i svima dostupna Unatoč tome predstavlja prevelik napor za ljudski um koji ima tendenciju objasniti i obrazložiti neobjašnjivo.
Ukoliko želite možete se i sami okušati u ovoj misiji, kompletno skenirane stranice Voynichevog rukopisa u visokoj rezoluciji naći ćete ovdje - Yale University: Voynich manuscript
Do onda ovaj misteriozni rukopis ostat će podsjetnik na to da bez obzira na sav naš ljudski napredak, tehnologiju i znanost - neki misteriji ostat će modernom čovjeku izvan dohvata i shvaćanja. Možda smo jednostavno toliko zaslijepljeni svim našim dostignućima da više ni nismo sposobni razumjeti drevnu nauku i njene mudrosti.
Comments powered by CComment