VIDEO Naša najbliža zvijezda ima nastanjiv planet: Uskoro ćemo ga moći i
16 Kol 2016
- Detalji
- Kategorija: Iz svijeta
- Kreirano: Utorak, 16 Kolovoz 2016 15:00
- Napisao/la Danijel Folnegović
- Hitovi: 7830
UGLEDNI njemački časopis Der Spiegel prošli je tjedan objavio vijest prema kojoj je Europska južna promatračnica (ESO) u orbiti nama najbliže zvijezde Proxima Centauri, udaljenoj svega 4,25 svjetlosnih godina, otkrila planet sličan Zemlji u tzv. zoni Zlatokose, što znači da bi na njemu mogli postojati uvjeti za život (slika gore je umjetnička vizija nastanjivog planeta).
Velika većina znanstvenika slaže se da bi otkriće vanzemaljskog života bilo jedno od najvećih znanstvenih ostvarenja u 21. stoljeću.
20-ak najvjerojatnijih kandidata
Od lansiranja svemirskog teleskopa Kepler 2009. godine do danas, misija je otkrila preko 4000 egzoplaneta koji kruže oko drugih zvijezda, među kojima i nekoliko stotina građe slične Zemlji. Od tog broja njih 216 nalazi se u nastanjivoj zoni, u orbiti na kojoj su temperature takve da bi voda mogla postojati u tekućem stanju, što je jedan od preduvjeta za nastanak života kakav poznajemo. Novija istraživanja pokazala su da takvi planeti nisu toliko rijetki kao što se ranije mislilo iako je međunarodni tim znanstvenika nedavno suzio katalog onih koji su najvjerojatnije nastanjivi na 20-ak. Većina njih nalazi se na stotine ili tisuće svjetlosnih godina od nas. Stoga bi otkriće da jedan takav u svojem sustavu ima naša najbliža zvijezda Proxima Centauri, koja je naziv dobila upravo na temelju činjenice da nam je najbliža za koju znamo (proxima na latinskom znači blizu), bilo prava senzacija. Među ostalim to bi značilo da bismo možda već za trajanja jednog ljudskog života mogli stići do njega; naravno, ne baš astronauti, već bespilotne letjelice.
Proxima Centauri je crveni patuljak mase oko jedne osmine mase Sunca. Znanstvenici vjeruju da je sastavni dio trostrukog sustava zvijezda uz Alpha Centauri A i B. Od tri zvijezde ona je najbliža Zemlji.
Uskoro stiže potvrda vijesti?
Vijest koju je lansirao Der Spiegel za sada prenosi tek glasine, no one navodno dolaze od vrlo pouzdanog izvora – od jedne osobe iz tima koji je sudjelovao u otkriću promatračnice La Silla smještene u pustinji Atakama u Čileu.
'Vjerujemo da je ovaj neimenovani planet sličan Zemlji te da se u orbiti Proxima Centauri kreće na udaljenosti na kojoj bi na površini mogao imati tekuću vodu, što je važan uvjet za nastanak života. Znanstvenici nikada do sada nisu otkrili drugu Zemlju koja bi bila toliko blizu', piše njemački list, navodeći riječi izvora koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman. Naime, prema istoj osobi ESO bi ovo otkriće trebao službeno objaviti tek krajem mjeseca. Glasnogovornik ESO-a Richard Hook za sada je odbio komentirati vijest. No možda je znakovito to što ju je jednako odbio i demantirati i potvrditi.
Naš poznati fizičar koji je sudjelovao u lovu na Higgsov bozon u CERN-u, prof. Ivica Puljak, inače i tajnik stranke Pametno, na svojem je profilu na Facebooku vijest popratio sljedećim tekstom (koji prenosim za Index uz njegovo odobrenje):
'Premda je još spekulacija, ali je tako dobra da je moram podijeliti i u cik zore :-): oko najbliže zvijezde Zemlji možda je otkriven naseljiv planet sličan Zemlji ... Sad razmislite što bi otkriće života van Zemlje značilo za nas ljude ili čak za sva bića na Zemlji ... Ja mislim da bi svi počeli shvaćati da naše podjele na rase, seksualne orijentacije, kulture, religije itd, kad ih koristimo da bi se svađali, nemaju smisla, nego da smo svi jedna vrsta i to ... Zemljani.'
Je li moguće putovanje do Proxime Centauri?
Budući da je riječ tek o glasini, vijest treba uzeti s određenom dozom rezerve i strpljivo pričekati službeno objavljivanje rezultata, no moguće implikacije uistinu su senzacionalne.
Neka od prvih pitanja koja se prirodno nameću u ovom kontekstu su sljedeća: Možemo li i kako potvrditi da na planetu postoji život, a ne samo uvjeti za njega, te možemo li do njega fizički doći u razumnom vremenu i kako.
Odgovor na prvo pitanje nešto je lakše ponuditi – astrobiolozi mogli bi otkriti tragove postojanja života na temelju spektralne analize sastava atmosfere planeta. No tom metodom bilo bi nemoguće saznati kako on izgleda.
Jedan od mogućih odgovora na drugo, intrigantnije pitanje, možda bi mogao dati projekt 'Starshot' Zaklade Breakthrough kojoj je cilj da ostvari prvo međuzvjezdano putovanje. Naime, ova zaklada, koju podupiru zvučna imena poput ruskog milijardera, fizičara Jurija Milnera, uetemeljitelja Facebooka Marka Zuckerberga i slavnog znanstvenika Stephena Hawkinga, već radi na projektu izgradnje nanoletjelica koje bi do sustava Alpha Centauri mogle stići u relativno kratkom vremenu, za trajanja ljudskog života.
Prema ideji projekta, predstavljenoj u travnju ove godine, do najbližeg zvjezdanog sustava slale bi se minijaturne sonde StarChip teške tek par grama, pogonjene laserskim zrakama sa Zemlje koje bi bile usmjerene prema njihovim solarnim jedrima površine nekoliko četvornih metara. One bi na tom putovanju trebale dosegnuti petinu brzine svjetlosti, odnosno oko 60.000 kilometara u sekundi (brzina svjetlosti je oko 300.000 km/s). Za dolazak do Alpha Centauri, uz toliku brzinu, trebalo bi im oko 20 godina. Kada neka od njih stigne na cilj, trebala bi moći snimiti ga, provesti najvažnija mjerenja i potom informacije poslati na Zemlju brzinom svjetlosti. Tehnologija lasera ključnih za ovaj projekt za sada još ne postoji, no uključeni znanstvenici vjeruju da bi ona, ako bude i dalje slijedila postojeće trendove ubrzanog razvoja, mogla biti realizirana kroz koje desetljeće. Cijena proizvodnje StarChipova u međuvremenu bi trebala pasti do cijene jednog iPhonea.
Možda ste se pitali zašto bi se slale nano, a ne normalne letjelice? Odgovor je u Einsteinovoj teoriji relativnosti prema kojoj masa tijela čija se brzina približava brzini svjetlosti prividno raste – što je brzina bliže brzini svjetlosti, to je veća energija koju treba uložiti da bi se ostvarilo određeno dodatno ubrzanje. Također, što je masa tijela koje se ubrzava veća, to će ishod ovog efekta biti veći. Za ilustraciju valja napomenuti da je čak i sićušne elementarne čestice poput protona teško ubrzati na brzine veće od 90% brzine svjetlosti. A kako je sustav od tri zvijezde poznat kao Alpha Centauri od nas udaljen oko 4,25 svjetlosnih godina, za putovanje do njega letjelici koja bi putovala brzinama najbržih današnjih raketa, čak i kada bi bila ubrzana pomoću efekta gravitacijske praćke (korištenje gravitacije planeta u Sunčevom sustavu za ubrzavanje letjelice), trebalo bi oko 30.000 godina.
Naš poznati stručnjk za svemirska putovanja Ante Radonić, voditelj Planetarija u Tehničkom muzeju u Zagrebu, smatra da je tehnologija na kojoj se temelji projekt Starshot ipak još uvijek na granici SF-a.
Tu vidi nekoliko ključnih problema – nije uvjeren da će ona u skoroj budućnsti omogućiti minijaturizaciju potrebnu da se na tako malene letjelice stavi sve što je potrebno - od detektora i kamera do sićušnih uređaja za slanje signala koji će biti dovoljno jaki da ih mi na Zemlji možemo zabilježiti. Osim toga, kaže, letjelice će, pri tolikim brzinama, trebati biti zaštićene od utjecaja međuzvjezdane mikroprašine, a morat će biti i toliko precizno usmjerene da stignu baš na željeni cilj. Prema njegovim procjenama za takav će pothvat trebati više desetljeća i znatno više novaca nego što Zaklada trenutno ima izdvojeno za tu svrhu.
'Novac s kojim trenutno raspolaže projekt mogao bi eventualno poslužiti da se ostvari prvi korak koji bi trebao pokazati može li se tako nešto upće realizirati. Sljedeći korak bio bi da se naprave neke letjelice koje bi krstarile našim planetarnim sustavom. Dakle, ako se sonde i ne budu mogle slati na druge zvijezde, napravit će se barem pomak koji će omogućiti bolje i učestalije istraživanje vanjskih dijelova našeg sustava', rekao je za Index Radonić.
Izvor: http://www.index.hr/
Comments powered by CComment