Prirodne znanosti
CERN - Organisation européenne pour la Recherche nucléaire
12 Ožu 2009
- Detalji
- Kategorija: Prirodne znanosti
- Kreirano: Utorak, 03 Ožujak 2009 12:14
- Hitovi: 9064
CERN je Europska organizacija za nuklearno istraživanje (francuski: Organisation européenne pour la Recherche nucléaire), najveći svjetski laboratorij koji se bavi fizikom čestica. CERN je osnovan 29. rujna 1954. godine. Od tadašnjih 12 država članica, članstvo je do danas naraslo na 20 država članica. Bavi se temeljnom fizikom, otkrivanjem od čega je Svemir napravljen i kako radi.
U CERN-u, najveći svjetski i najkompleksniji znanstveni instrumenti se koriste za proučavanje osnovnih komponenata materije. Proučavanjem što se događa kada se te čestice sudare fizičari pokušavaju saznati više o zakonima prirode.
kliknite na read more....
Instrumenati koji se koriste u CERN-u su akceleratori čestica i detektori. Acceleratori potiču snopove čestica da se velikom brzinom sudare s drugim česticama. Detektori promatraju i snimaju rezultate tih sudara.
CERN trenutno ima oko 2600 stalnih zaposlenika. Nekih 7931 znanstvenika i inženjera (koji predstavljaju 500 sveučilišta i 80 narodnosti), radi na eksperimentima provedenima na CERN. Države članice CERN-a doprinjele su za godinu 2008., 1.075.863 eura (oko 990 milijuna USD).
World Wide Web počeo je kao CERN projekt pod nazivom savjet, koju su pokrenuli Tim Berners-Lee i Robert Cailliau u 1989. Prvi website je on-line u 1991. 30 travnja 1993, CERN je najavio da će World Wide Web biti besplatan za svakoga. Kopija originalne prve web stranice, stvorene od Berners-Leea, čuva se ovdje . Prije razvoja Weba, CERN je bio pionir u uvođenju Internet tehnologije u Europu, s početkom u ranim 1980-im.
Znanstvenici u CERN-u trenutno rade na svom najvećem projektu, na otkrivanju tajni svemira tj. otkrivanju nastanka svemira.
Neće biti tako jednostavno razumijeti sve što će se uskoro dogoditi u 27 kilometara podzemnog tunela istraživačkog središta CERN blizu Ženeve. Ali svjedočit ćemo ludom projektu vrijednom šest milijardi eura; pokušaju prodora u najdublju unutrašnjost tvari – uz pomoć velikoga hadronskog sudarača – LHC-a (LargeHadron Collider). A moglo bi se reći i dešifriranja Velikog praska. U namjeri da se razumije svemir.
Pod zemljom u blizini Ženevskog jezera, u švicarsko-francuskom graničnom području, događa se nešto neobično. U kružnom tunelu u obliku prstena 27-kilometarskog opsega i u šupljini veličine kolodvorske dvorane, na dubini od 175 metara, nastaje stroj dosad neviđene veličine i složenosti: ubrzivač elementarnih čestica koji će sigurno još dugo, ako ne i za sva vremena, biti najjači u klasi. Takoreći: istinski gospodar prstenova.
Gradi ga laboratorij za fiziku elementarnih čestice CERN. SaLHC-om (Large Hadron Collider), sudaračem hadronskih čestica, zajednica zavjetovanih fizičara visokih energija i kozmologa, kvantnih fizičara i teoretičara struna na tragu je ostvarenja, reklo bi se, faustovskog projekta: raspolagat će strojem koji će moći prikazati kako je nastao svijet i od čega je sastavljen.
Zato se zapravo i bave nepojmljivo malim česticama, poljima koja se javljaju poput eteričnog privida i neobičnim silama (pregled fizike elementarnih čestica).
Postavljaju teorije, laicima teško shvatljive. U LHC-u će znanstvenici usmjeravati snopove protona (pripadaju obitelji hadrona) ubrzanih gotovo do brzine svjetlosti (oko 300.000 kilometara u sekundi) jedne prema drugima kako bi izazvali njihov sudar. Svake će se godine također po jedan mjesec isto činiti s jezgrama atoma olova koje su isto tako hadronske građe. Za vrijeme sudara oslobađaju se nevjerojatne energije na sasvim malom prostoru – nastaje vatromet čestica koje frcaju na sve strane.
Istraživaći se nadaju da će im analiza „iskrenja“ omogućiti prodiranje u nutrinu tvari dublje nego ikad, da će dokučiti odgovore na nekoliko temeljnih pitanja u vezi s cjelokupnom prirodnom znanosti: - zašto uopće čestice koje izgrađuju zvijezde, planete, planine ali i živa bića poput nas imaju masu?
- Je li za to odgovorna tzv. Higgsova čestica?
- Od čega se sastoji tamna tvar, misteriozna supstancija od koje je građeno oko 25 posto svemira, a o čijoj se naravi dosad samo nagađalo?
- Postoje li osim četiri dimenzije prostora i vremena unutar kojih se „osjećamo kao kod kuće“ i druge?
- Zbog čega je u današnjem svemiru prisutna isključivo materija? Što se dogodilo s antimaterijom? Prilokom Velikog praska morale su nastati obje – u istom omjeru.
Dunja Kovačić
izvor:
http://www.odisej.biz
Comments powered by CComment